Sistem rada bickla

Kako rade bicikle,kako se pokreću?Bicikle rade na principu zupčanika i lanaca ali postoje i nove električne bicikle koje imaju bateriju i pokreću se na princip motora.Bicikle koje imaju zupčanike i lance pokreću se tako da,čovjek svojom snagom vrti pedale koje pokreću lanac,a lanac stoji na zučaniku.Zupčanik koji stoji pored pedala je miran ali zadnji zupčanik koji se nalazi na vašem kotaču vrti se kao kotač.Bicikle koje imaju brzine imaju više zupčanika ali uvjek ima više zupčanika nazad nego naprjed.Pošto je zadnji zupčanik  pričvrščen za kotač tako znamo da se kotač vrti.Kad čovjek koji vozi taj bicikl i hoće da ide brže upregne veću snagu i brže se pokreće lanac pa i zadnji zupčanik se vrti brže tada se i kotač vrti brže.

Vožnja biciklom

Bicikli bez brzina

Bicikli bez brzina su uglavnom gradski bicikli i BMX.Neke njihove osobine su.Oni služe uglavnom po ravnim površinama , jer se nemože olakšati vožnja ali ko onih s brzinama može.Oni služe za rekreaciju i razgledanje kroz gradove,sela itd. Zato ih zovemo "gradski bicikli".Njih možemo podjeliti na dva načina:BMX i gradski bicikli.BMX bicikli služe za natjecanja ali i za rekreaciju.Jedan od najpoznatijih turnira u svjetu je Red Bull na kojem voze profesionalni vozači.Dok BMX može služiti i za rekreaciju.I svi oni imaju zubčanik na bez ostalih brzina samo jedna.

Bicikli s brzinama

Bicikl dijelimo na one bez brzina i s brzinama.U sljedećim rečenicama ćemo vam objasniti par stvari.Što su u biti brzine i čemu služe? Brzine su omjeri prijenosa snage između pogonskih lančanika i lančanika na zadnjem kotaču. Eto to bi otprilike bila fizikalna definicija. A što to zapravo znači? To znači da ćete promjenom brzine promijeniti i odnos broja okretaja pedala i broja okretaja zadnjeg kotača. Dakle pri jednoj brzini ćete vi pedale okrenuti jedamput, a kotač će se okrenuti 3 puta, a pri drugoj brzini taj omjer može biti 1:6. A čemu služe? Lakšoj vožnji - eto ukratko. Sam fizikalni princip rada neću opisivati jer ionako neće zanimati prosječnog biciklistu. Ukoliko vas ipak zanima potražite svoj stari srednjoškolski udžbenik iz mehanike pa proučite. Jedino što se ipak treba znati jest da veliki omjer brzine (dakle recimo lanac na velikom prednjem i najmanjem zadnjem zupčaniku) omogućava postizanje većih brzina, a manji omjer (recimo najmanji prednji i najveći zadnji zupčanik) omogućava veću snagu i služi dakle pri usponima. Samo mijenjanje brzina se vrši preko shiftera (na upravljaču) koji preko sajli povlače same mjenjače na prednjim i zadnjim zupčanicima. Kako bi sačuvali pogonski sustav (prednje i zadnje zupčanike, lanac…), ne primjenjujte veliku silu na pedale prilikom mijenjanja brzina - pedalirajte polagano. Uvijek mijenjajte brzine prije uspona. Mijenjanje brzina tijekom uspona jednako je teško kako i pogubno za vaš pogonski sustav. Još jedna nuspojava kod bicikala s više brzina je istezanje lanca. Ta pojava je uobičajna, a ukoliko koristite tzv. nedopuštene brzine, javlja se puno brže nego inače. Nedopuštena brzina bi bio recimo položaj kada je lanac na prednjem malom zupčaniku i zadnjem malom zupčaniku. Drugi bi recimo bio kada je na prednjem najvećem i zadnjem najvećem zupčaniku, itd… U svakom slučaju probajte staviti lanac u taj položaj i pogledajte bicikl iz ptičije perspektive (dakle odozgo). Vidjet ćete kako lanac stoji ukoso s obzirom na uzdužnu os bicikla, tj. istezanje lanca je puno jače nego inače. Ukoliko pripazite na ove detalje, lanac će vam pucati puno rjeđe (ili uopće neće), te će te ga morati znatno rjeđe mijenjati (uslijed istegnuća). Kod novog lanca, 12 karika bi trebalo biti dužine 30,5cm. Duljina veća od 30,8cm je znak da je vrijeme za zamjenu. Naravno kako bi olakšali mijenjanje brzina, redovito podmazujte i čistite mjenjače, lanac, zupčanike…

Osobine bicikla....

Bicikle možemo još dijeliti i prema drugim osobinama, kao što su:

• Broj osoba: najčešći su bicikli za jednu osobu, ali raširen je i tandem, bicikl za dvije osobe. Rjeđe se koriste bicikli za više od dvije osobe, ali je poznato da postoje zanimljive izvedbe bicikala za tri, četiri ili čak u nekim primjerima i više biciklista.
• Broj brzina i vrsta mjenjača: velika većina bicikala je opremljen mjenjačem brzina, koji omogućava pravilne prijenose snage za različite uvjete vožnje kao što su nizbrdo, uzbrdo ili vožnja po ravnom. Postoje i bicikli sa samo jednim odnosom prijenosa bez mjenjača, a u takve spadaju BMX izvedbe,dječji bicikli ali i bicikl za natjecanja na pisti velodroma. Mjenjači se također pojavljuju u različitim izvedbama, od mjenjača ugrađenih u osovinu kotača pa do mjenjača sa zupčanicima i lancem koji promjenom zupčanika na kojem leži mijenja odnos prijenosa snage s pedala na kotač.

Vrste bicikla

Ovisno o namjeni, bicikli se bitno razlikuju po konstrukciji, veličini kotača i širini guma, obliku okvira i upravljača,te drugoj dodatnoj opremi.

Danas su prema razlici u konstrukciji najčešće korišteni sljedeći modeli:

• Gradski bicikl, koji se često proizvodi u muškoj i ženskoj inačici, a razlika je u kutu poprečne cijevi na okviru. Ovi bicikli često imaju dodatnu opremu radi udobnosti vožnje, kao što su blatobrani, svjetla, košara za stvari i sl.
• Cestovni bicikl, specifičnog savijenog oblika upravljača, najčešće vrlo tankih guma i oslobođen dodatne opreme radi smanjenja težine. Ovi su bicikli najčešće i najbrži, zbog male težine i malog otpora podloge.
• Brdski bicikli, s ravnim upravljačem, čvrstim kosturom najčešće od cijevi većeg profila nego li cestovni, u većini izvedbi i s prednjim i/ili stražnjim amortizerima koji amortiziraju udarce koji nastaju na neravnim terenima.

• BMX je specifična izvedba bicikla manjih kotača i jednostavne konstrukcije

Što je bicikl?

Bicikl kao cestovno vozilo s dva kotača koje se pogoni snagom vozača, tehničko je postignuće razmjerno nedavne prošlosti. Njegova jednostavna konstrukcija i široka primjenjivost osigurali su mu upotrebu u svakodnevnom životu.

Povjest bicikla

Otkriće bicikla nije vezano za jedno određeno vrijeme odnosno ime konkretnog izumitelja. Kroz povijest je bilo više primjera vozila pokretanog ljudskom snagom, ali su često ona bila bitno drugačija od današnjeg koncepta bicikla. Osoba koja se spominje kao prvi vozač bicikla je njemački barun Karl von Daris, koji je 1817 godine svojevrsni bicikl na guranje nazvan draisine, a koji još postoji u muzeju Paleis het Loo u Apeldoornu,Nizuzemska. Između 1850i 1860 godine je  Frncuz Ernest Michaux sa svojim učenikom Pierre Lallementom razvijao bicikl s pedalama na prednjem velikom kotaču. Taj je bicikl Michaux kasnije i patentirao. Ovakvi su bicikli bili teško upravljivi i opasni, jer su padovi bili česti. Problemi s upravljanjem su donekle smanjeni uvođenjem upravljača i pomicanja sjedala u bolji položaj, međutim pravi napredak je bio uvođenje lančanog pogona kojeg su osmislili J. K. Starley, J. H. Lawson, and Shergold. Starleyev model bicikla iz 1885 godine se najčešće smatra prvim modernim biciklom. Daljnje poboljšanje bilo je uvođenje pnemuatskih guma, 1888godine, koje je uveo Škot John Boyd Dunlop.